Home > Crkve > CRKVA GOSPE OD ANĐELA

CRKVA GOSPE OD ANĐELA

Tjesnac Verige koji otvara ulaz u risanski zaljev prvi se puta spominje pod ovim imenom 1458. godine. Ovaj tjesnac predstavlja ključno mjesto ne samo za obranu Perasta i Risna već i za Kotor. Učvršćivali su ga Mlečani i Turci. Namjera je Turaka bila da na Verigama poslije 1571.

godine podignu tvrđavu. Stoga je uvijek bilo veoma važno u čijim je rukama i jedna i druga strana Veriga. Peraštani se već u XIV. stoljeću spominju kao čuvari ulaza u risanski zaljev. Kako je ovaj tjesnac dobio ime, nije nam poznato. Postoje dvije verzije: Prva govori o tome da je tu još u rimskim vremenima postavljan lanac koji bi priječio ulazak neprijateljskom brodovlju. Takav se lanac nalazio i na ulazu u zadarsku i dubrovačku luku što je sasvim bilo moguće i strateški opravdano očekivati i u ovom slučaju. Druga verzija se oslanja na arhivski podatak koji nam govori da se u Kotoru u XIII. stoljeću spominje obitelj Catena, koja je na Verigama imala svoje posjede. Ova obitelj u svome grbu ima lanac. Baš tu na ulazu u risanski zaljev vjerojatno su Peraštani podigli dvije crkvice koje su posvetili Blaženoj Djevici Mariji i tako obranu svojih ognjišta i života povjerili još jednom čuvaru u kojega su polagali najveću nadu. Ove se dvije crkvice spominju 1526. godine, kada neka Milina iz Perasta ostavlja da se izreku svete Mise na Škrpjelu, u crkvi Gospinoj na Verigama i u crkvi Gospe od Risi na Verigama. Ove dvije crkvice spominje i kotorski pjesnik Ivan Bona Bolica u svom poznatom djelu: „Descriptio Ascriviensis Urbis“. Ovo je djelo nastalo u prvoj polovini XVI. stoljeća. Narod crkvu Gospe od Anđela zove Velika Gospa, a drugu crkvicu Mala Gospa. Verige su bile i stanište pustinjaka tako se godine 1579. spominju na Verigama tri pustinjaka kojima je kotorski biskup naredio da barem jednom mjesečno prime pričest. Ove pustinjake spominje i opat Cisilla u svom djelu Bove d’ oro oko 1624. godine. Kotorski biskup Frano Županić (Franciscus de Zuppanis) obilazeći godine 1579. crkvu Gospe od Anđela na Verigama za istu upotrebljava naziv: „Romitorium Chartenarum“ tako saznajemo da se uz istu stanovalo. Crkva je imala samo jedan pomičan oltar. Tada se spominje i zvonik s jednim zvonom. Srebrna kruna resila je sliku Presvete Bogorodice.
Ovi su se pustinjaci sigurno za svoje duhovne potrebe koristili ovim crkvicama koje su opsluživali peraškisvećenici. Ostala su sačuvana i dva imena ovih pustinjaka i to nekog Benedikta iz Bara i Luke iz Orahovca. Osim Veriga u Boki se i prevoj Trojica poviše Kotora, kao i otočić Žanjca spominju kao staništa redovnika pustinjaka.
Crkva Gospe od Anđela, podignuta uz samo more, jednobrodna je građevina s polukružnom apsidom iznutra, a pravougaonom spolja. Tip je crkve-tvrđave poput one u Vrbovskoj, Suđuđa na Šipanu, ili Jelsi. Postavljena je kao svjetionik na ulazu odnosno izlazu iz risanskog, odnosno kotorskog zaljeva. Njeno kandilo sigurno je služilo i kao orjentir pomorcima i ribarima, stoga i njen položaj nije slučajan. Crkva je opasana zidinama s puškarnicama, a u okviru zidina je i cisterna što govori da se tu i živjelo. Na gornjem pragu ulaznih vratiju stoji da je obnovljena MDLXXXV. godine.
Godine 1717. vjenčali su se u ovoj crkvi Miho Radov iz Glogovca i Ana kći Radula Pavlova iz Đurića, što znači da se u ovo svetište rado dolazilo te su se obavljala i vjenčanja što pripada samo žunim crkvama.
Vidi: Crkva Gospe od Anđela, NIP „Gospa od Škrpjela“ – Perast, 2015.

en_GBEnglish
en_GBEnglish